ARONIA MELANOCARPA

UZGOJENA BIODINAMIKOM I OPLEMENJENA PRIRODOM

Aronija pripada porodici ruža (Rosacea) i dijeli se na: crvenoplodnu aroniju (lat. Aronia arbutifolia), ljubičastoplodnu aroniju (lat. Aronia prunifolia) te crnoplodnu aroniju (lat. Aronia melanocarpa), koja je ujedno i najraširenija. Postoji nekoliko istoznačnica za Aronia melanocarpu (crnoplodnu aroniju) kao npr. Aronia nigra, Sorbus melanocarpa, Pyrus melanocarpa i Mespilus arbutifolia var. melanocarpa.

Podrijetlom je iz Sjeverne Amerike. Prije početka 20-og stoljeća aronija je zbog svog prekrasnog jesenskog rujnog (crvenog) lišća i istrajnih grozdova sjajnog tamnoljubičastog voća, služila za ukras u vrtovima i parkovima. Tek je početkom 20-og stoljeća Ivan Michurin, slavni ruski botaničar, skrenuo pažnju na praktičnu vrijednost aronije. Ova je biljka iznimno pogodna za ekološki uzgoj jer njen plod ne nakuplja elemente poput olova, kadmija, arsena i kositra; dok njene plantaže ne zahtijevaju prskanje protiv štetočina i bolesti.

U prirodi, aronija je listopadni grm bujnog rasta, od 2 do 3 metra visine i do 2.5 metra širine. Tek nakon razvoja listova, krajem travnja, pokazuju se prvi cvjetovi. Jedna od glavnih prepoznatljivosti aronije su prelijepi bijeli cvjetovi koji se nalaze na kiticama. Cvjetovi su mali i sastoje se od pet latica, oprašuju ih pčele i vjetar. Plodovi dozrijevaju u kolovozu i rujnu u tamnoplave sjajne bobice, a u jesen listovi mijenjaju boju u crvene nijanse.

100% aronia melanocarpa biodinamika

Nasad aronije tijekom proljetne cvatnje. RUJANI prirodno gospodarstvo.

ARONIJA I ANTIOKSIDANSI

Antioksidansi su skupina prirodnih spojeva koji štite ljudske stanice od oksidacijskih oštećenja. Pri korištenju kisika, naše tijelo proizvodi „slobodne radikale“ koji mogu uzrokovati oštećenja svih stanica u tijelu. Antioksidansi djeluju tako da usporavaju starenje, snižavaju razinu kolesterola, smanjuju rizik od srčanog i moždanog udara, ateroskleroze i nastanka raka. Pomažu kod detoksikacije organizma i usporavaju napredovanje mnogih bolesti, osobito onih degenerativnih.

Razrežete li jabuku i ostavite li je nekoliko minuta na otvorenom – jabuka će posmeđiti. Riba koja dulje stoji pokvariti će se jednako brzo kao i svježe meso koje se skladišti van hladnjaka. Sve su ovo rezultati prirodnog procesa pod nazivom oksidacija, koji se događa u svim stanicama u prirodi, uključujući i one u našem tijelu.
Kako bi pomogla organizmu da se obrani od procesa oksidacije, majka priroda priredila je stotine i tisuće različitih antioksidansa koje pronalazimo u voću, povrću, cjelovitim žitaricama, orašastim plodovima i leguminozama. Antioksidansi, pogotovo u današnjem okruženju, iznimno su važni za vaše zdravlje i predstavljaju prvu liniju obrane i prevencije, stoga je poželjno svakodnevno ih unositi u organizam. No, kako ih odabrati.

Jesenska gnojidba nasada aronije biodinamičkim kompostom.
Jesenska gnojidba nasada aronije biodinamičkim kompostom. RUJANI prirodno gospodarstvo.

ARONIJA I ORAC

(Oxygen Radical Absorbance Capacity)

Vjerojatno ste čuli za ORAC ljestvicu (Oxygen Radical Absorbance Capacity) – to je ljestvica antioksidacijskih kapaciteta svake hrane koja putem brojeva govori o snazi antioksidacijskog djelovanja. Tako ćete za divlje borovnice pronaći ORAC vrijednost 9.621, dok će uzgojena borovnica imati ORAC vrijednost 4.669. ORAC vrijednost dobije se izlaganjem hrane djelovanju slobodnih radikala i promatranjem njene osjetljivosti na oksidaciju. ORAC ljestvicu nikako ne treba shvaćati kao „sveto pismo“, ali treba uzeti u obzir da postoji hrana s jačim i slabijim antioksidacijskim kapacitetom.

Za vas smo stoga u ovom članku, bez navođenja brojeva i poretka, izdvojili upravo onu hranu za koju smatramo da zaslužuje naziv antioksidativne superhrane. U antioksidanse ubrajaju se vitamin E, beta-karoten, selen, lutein, likopen, antocijan, koenzim Q10, alfa – lipoična kiselina i flavonoidi. Namirnice bogate antioksidansima su acai bobice, šipak, aronija, bobičasto voće, mali crveni grah, smeđi grah, šareni grah, brusnica, kuhana artičoka, kupina, šljiva, maline i dr.

Ruski biolog Ivan Vladimirovich Michurin još je krajem 19. stoljeća istraživao i dokazao moć aronije. Suvremeni znanstvenici zainteresirali su se za nju 90-ih godina prošlog stoljeća, što je potaklo niz novih studija provedenih u Norveškoj, Švedskoj, Finskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Kanadi, SAD-u i Rusiji. Zanimljivo je spomenuti da su aroniju primjenjivali nakon nesreće u Černobilu za ublažavanje tegoba bolesnika izloženiih zračenju.

Stari voćnjak na Rujanima, drvo stare sorte jabuke i ljestve.
Stari voćnjak. RUJANI prirodno gospodarstvo.

ZDRAVLJE I ARONIJA KAO LJEK

Aronija je riznica biološki aktivnih spojeva (preko 300). Najpoznatiji su antioksidansi-osobito polifenoli i antocijani.
Znanstvenici na uglednom sveučilištu Tufts u Bostonu istraživali su antioksidativni kapacitet voća (ORAC-kapacitet apsorbancije kisikovih radikala). Hrana s visokim brojem ORAC jedinica povećava razinu antioksidansa koji sprječavaju stvaranje slobodnih radikala i „napad“ na zdrave stanice u tijelu i krvnoj plazmi, usporavajući time proces starenja organizma i onemogućavajući razvoj kroničnih bolesti srca, tumora, artritisa i brojnih degenerativnih bolesti. Prema rezultatima istraživanja, aronija ima jednu od najviših ikad zabilježenih ORAC vrijednosti – 100g aronije sadrži čak 16.062 ORAC jedinica (tri puta više od borovnice), a potrebna dnevna doza za antioksidativnu zaštitu ljudskog tkiva i plazme iznosi 3.000 do 5.000 jedinica.
Aronija se preporuča konzumirati i tijekom kemoterapije, dok s jedne strane uništava stanice tumora, s druge svojim antioksidativnim djelovanjem štiti zdrave stanice u organizmu. Antocijani aronije smanjuju razinu glukoze u urinu, razinu oksidacije lipida u urinu i krvi, pomažu tijelu pri proizvodnji vlastitog inzulina (šećerna bolest).

Bobice aronije sadrže sve esencijalne vitamine; C, A, E, B1,B2, B3, B5, B6, B9 i vrlo rijedak vitamin P; a od minerala bogate su željezom, cinkom, kalijem, kalcijem, manganom, fosforom, jodom i magnezijem. Udio ostalih vitamina također je velik; naprimjer, dovoljno je 100g plodova za zadovoljavanje dnevne potrebe za folnom kiselinom. Najvažnija je prisutnost polifenola (vitamin P), količinom koja nije pronađena ni u jednom drugom voću.

Smiruje grčeve i bolove u želucu, upalu sluznice želuca te pomaže kod čira na želucu i želučane neuroze. Pospješuje cirkulaciju te pomaže kod glavobolje i migrene. Pospješuje rad štitnjače, poboljšava i regulira izlučivanje njezinih hormona te pomaže kod bolesti štitnjače i gušavosti. Jača imunološki sustav. Potpomaže radu jetre u neutralizaciji štetnih tvari te olakšava rad bolesne i oštećene jetre. Ima pozitivan učinak kod upale žučnog mjehura i žučnih kanala, žutice, žučnog pijeska i žučnih kamenaca.

Učinkovita je pri izlučivanju teških metala i radioaktivnih tvari. Poznato je kako su nakon nuklearne katastrofe u Černobilu i Fukushimi plodovi aronije korišteni za ublažavanje zdravstvenih tegoba ozračenih osoba. Poboljšava cirkulaciju krvi u krvnim žilama, sprječava stvaranje arterijskog plaka. Svakodnevnim korištenjem, vrijednosti kolesterola i triglicerida se snižavaju, te se tako štiti kardiovaskularni sustav.

Zreli plodovi i sok bogati su beta karotenom i zeaksantinom koji štite stanice od oštećenja, oči od nastanka sive mrene, a kožu od opasnih sunčevih zraka i melanoma. Smanjuje upale, sprječava razvoj virusnih i bakterijskih infekcija urinarnog trakta. Također je plod ove voćke, zbog svojih antioksidansnih svojstava, odličan za ublažavanje stresa i sindroma kroničnog umora. U bivšem SSSR-u aronija je zbog sastojaka važnih za medicinu bila svrstana u ljekovito bilje.

100% aronia melanocarpa biodinamikaZDRAVLJE I ARONIJA KAO HRANA

Za djelotvoran učinak najbolje je konzumirati svježu aroniju – dovoljno je pojesti oko 200 do 300 grama dnevno. Kako bi je konzumirali preko cijele godine, aronija se može zamrznuti, osušiti, ukuhati kao marmelada, sok, sirup, kompot, vino, liker ili rakija. Posebno se preporučuje hladno cijeđen sok od aronije koji je dovoljno piti jednom dnevno na tašte i to jednu rakijsku čašicu. Prah od aronije konzumira se uz müslle, jogurte, alkalne sokove, energetske napitke, smoothije i namaze; ili kao dodatak  tijestu za izradu domaćeg kruha ili kolača. Budući da djeluje kao prirodan konzervans može se umiješati u domaće džemove i marmelade. Čaj od aronije, ljekovit i ukusan kao i prah od aronije i sok od aronije; odlično se slaže s đumbirom.