BIODINAMIČKI KOMPOST

HUMUS

Humus (lat. zemlja) nije kemijski spoj nego gornji sloj zemljine površine; tamna smjesa izgrađena od razgrađenih organskih tvari, stvorena humifikacijom biljaka i životinja.

Humus pozitivno utječe na strukturu tla. Teška i zbijena tla postaju huminizacijom rahlija i lakša, time se poboljšavaju i druga svojstva tla; ponajprije vlažnost, prozračnost i toplina.
S kemijske točke gledišta humus sadrži sva potrebna biljna hranjiva. S biološke točke gledišta izvor je ugljika potrebnog za život i razmnožavanje mikroorganizama.

Mikroorganizmi rastvaraju organske tvari i razlažu ih na mineralne sastojke koji biljkama služe za ishranu. Svojim raspadom humus stvara CO2; biljci neophodan za asimilaciju i tlu za aktivaciju, biljci inače nepristupačnih kemijskih spojeva.

KOMPOST

Kompostiranje je aerobna i termofilna razgradnja organske mase neiskorištenih ostataka biljnog i životinjskog podrijetla i pretvaranje istog u stabilni humus. Stoga je to postupak vlaženja, miješanja i prozračivanja organske mase s ciljem održavanja aerobnih uvjeta i topline.

Stabilni humus koji se u prirodi stvara ovakvim procesom kompostiranja neprekidno obogaćuje tlo i osigurava biljkama sve hranjive elemente i neophodne poticaje za rast i razvoj.
Humusom stvorenim na ovaj način uravnoteženo hranimo i biljke i tlo; bez dodavanja sintetskih sredstava dajemo prednost alkemiji pred kemijom. Takvim pristupom primjereno gospodarimo zemljom i najracionalnije iskorištavamo sve raspoložive materijale; čuvajući pri tom okoliš, stvarajući i održavajući prirodnu ravnotežu u biljkama i tlu.
U kompostiranjem proizvedenom humusu hranjive tvari dulje traju i održavaju kakvoću. Kompost (humus) potiče biogenost tla, onemogućava širenje bolesti i najezde patogenih organizama. Može se upotrijebiti u neograničenim količinama za bilo koju biljku tijekom cijele godine.

Pri prolasku kompostne hrpe kroz termofilnu fazu razvija se temperatura i do 70 stupnjeva celzijevih. Ta je temperatura dostatna za uništenje gotovo svih patogenih organizama (bakterija, gljivica i parazita općenito).

Temperatura se tokom kompostiranja mijenja ovisno o fazi procesa i ključna je za uništavanje patogena (55°C tijekom 1-2 dana) i sjemenki korova (60°C tijekom 1-2 dana). Kao što je već rečeno, postizanje odgovarajuće temperature posljedica je ispunjenja ostalih čimbenika kompostiranja, posebno dovoljne aeriranosti, jer bez prisustva kisika ne mogu se postići potrebne temperature. Pri temperaturama višim od 60°C usporava se aktivnost korisnih mikroorganizama, dok pri temperaturama višim od 70°C mikroorganizmi postaju dormantni ili ugibaju. To se može spriječiti pravovremenim prozračivanjem kompostne hrpe.

Mikroorganizmi aktivno sudjeluju u kemijskim reakcijama koje pretvaraju ulazne sirovine u konačni produkt-kompost. U procesu kompostiranja mikroorganizmi troše kisik za oksidaciju organske tvari, pri čemu dolazi do stvaranja humusa i nastanka ugljikovog dioksida, amonijaka, vode i topline.

Optimalni PH komposta za većinu bakterija je 6-7.5, a za gljive i aktinomicete između 5.5 i 8.0. Svi organizmi koji sudjeluju u procesu kompostiranja spadaju u heterotrofe, preciznije organotrofe. U početnoj i završnoj fazi aktivne su mezofilne bakterijske vrste, dok su u termofilnoj fazi aktivne vrste koje podnose visoke temperature-termofilne bakterije.

Proces razgradnje i povećanje temperature pospješujemo prebacivanjem i miješanjem kompostne hrpe nakon četiri do šest tjedana od izgradnje hrpe. Na taj način dodatno prozračujemo i provjeravamo vlažnost.

Dužina trajanja izgradnje komposta, zrelost komposta; kreće se od dva do devet mjeseci ili čak do godine dana. Ova dužina trajanja kompostiranja ponajviše ovisi o metodi po kojoj izrađujemo kompost, a one su raznovrsne.

Neovisno o vremenu trajanja pretvorbe, krajnji rezultat je humus bogat vitaminima, antibioticima i prirodnim hormonima rasta. Pomaže pri stvaranju poželjne mrvičaste strukture tla, aktivira rast faune u zemlji; povećava sposobnost tla u zadržavanju vlage i bržeg zagrijavanja; izvor je energije za razvoj mikroorganizama i nastanak tamne ‘žive zemlje’, regulira štetnike u tlu, štiti od intezivnih napada bolesti; kvasac je za razvoj mikrobioloških procesa u zemlji, jamči dugoročnu plodnost tla i lijep i zdrav urod.

Sva gnojiva i sve organske otpatke treba kompostirati. Dospiju li tvari životinjskog podrijetla (izmet, koža, čekinje, otpaci roga ili kostiju) u tlo bez prethodnog kompostiranja, veća je vjerojatnost jačeg napada štetočina ili gljivica.

Za kompostiranje se ne preporučuju ostaci kuhane hrane i južnog voća. Južno voće se spljesnjivi i stvara antibiotike koji ometaju mikroorganizme zadužene za truljenje. Možete ga upotrijebiti ukoliko je prije prokuhano.
Truljenje se ubrzava i gubitak supstance smanjuje ukoliko kompostni humak, cijeli prekriven tankim slojem treseta; primjereno zračimo i vlažimo.

Biodinamički kompost pod sjenom krošnje jabuke. RUJANI prirodno gospodarstvo

ODABIR I UREĐENJE MJESTA ZA KOMPOST

Dobro je da mjesto bude zaštićeno od prejakog sunca, vjetra i kiše. Hrpa se pravi izravno na poravnatoj, blago nagnutoj (2-4%) površini zemlje; na mjestu premetanja ukloni se površinski sloj trave do postojećeg humusa i pospe malo starog komposta radi olakšavanja pretvorbe. Smjer kompostne hrpe neka bude sjever – jug. Oko nje se mogu iskopati plitki kanalići radi prikupljanja eventualnih iscjedaka koji su vrlo hranjivi. Mjesto za kompostiranje sastoji se od tri mjesta. Mjesta za postojeći i budući kompost, te mjesta za premetanje i miješanje.

IZRADA KOMPOSTA

U osnovi proces čine mikroorganizmima potaknuta humifikacija i mineralizacija organske tvari. To s jedne strane rezultira smanjenjem mase kompostirane sirovine uslijed degradirajućeg učinka mikroorganizama i velikog gubitka ugljik dioksida, dok s druge strane organska tvar biva biotransformirana u humus. Kod svih komposta proces humifikacije teče do kraja, pa je njihova organska tvar zapravo trajan humus.

Interakcija proteina i ugljika oslobađa dušik neophodan bakterijama za razgradnju. Protein (dušik), ugljik, zrak i voda. Voda kišnica ili bunarska, može ustajala.

Previše prozračna hrpa kratko vrijeme ‘radiće snažno’ uz oslobađanje amonijaka, potom se ugasiti i postati neaktivna. Bez dovoljno zraka hrpa se neće primjereno zagrijati, postaće anaerobna i smrdljiva poput dna močvare. Preokrenuti V-oblik tunela iz slojeva bala sijena/slame; ili isprepleteni snopovi grančica uzduž hrpe pomoći će dovesti dovoljno zraka. Neki koriste poljoprivredne cijevi s rupama u dugim gomilama.

Zračnost također osiguravate i sa početnim, lagano ugaženim, grubljim slojem od tankih grana, kukuruzovine i sličnog. To onemogućava hrpi da bude sljepljena sa zemljom. Dok slažete slojeve održavate ih prozračnim izbjegavajući njihovo pretjerano sabijanje. Također radite i zračne tunele odozgo s kolcem u sredini hrpe na svakih 1.5 m dužine.

Optimalna temperatura rezultat je ravnoteže vode, zraka i materijala. Budući da je toplina najvećim dijelom nuspojava razgradnje proteina (dušik); prevelika količina materijala bogatog dušikom jamči previsoku temperaturu, uzrokujući gubitak hranjivih tvari hlapljenjem/isparavanjem ili zaustavljanjem procesa razgradnje.
Previše vode i nedovoljna količina proteina, čine hrpu hladnom i dovode do gubitka hranjivih tvari putem curenja. Suha hrpa kratko se zagrijava a zatim postaje hladna i neaktivna.

Cilj nam je da se hrpa energično zagrijava tijekom dva do tri dana, a zatim postepeno hladi tijekom nekoliko tjedana. Prevrtanje nakon otprilike šest tjedana ponovno će pokrenuti kraći i manje intezivan proces zagrijavanja.

Fermentacija koja počinje djelovati pri odgovarajućoj temperaturi neće biti postignuta bez primjerene vlažnosti.

Gljivična aktivnost je neupitna pri temperaturama od 60 – 70 stupnjeva celzijevih. Nakon dva do tri tjedna gljivičnog rada pri primjerenoj temperaturi nastupa bakterijska aktivnost.

Sav suhi materijal koji koristite pri gradnji kompostne hrpe mora biti primjereno mokar; ukoliko se pri vašem stisku cijedi kao spužva, vlaga je adekvatna. Stoga sav suhi materijal primjereno natopite vodom neposredno prije početka izgradnje hrpe.
Svako malo vlažite kompost ukoliko je potrebno, pogotovo prilikom premetanja hrpe.

U primjeru trojstva od stajnjaka sa steljom (dušik), slame/sijena (ugljik) i zemlje; poželjno je dodati u malim količinama glinu, pepeo, kameno brašno i vapno u prahu.

Hrpa se gradi u obliku trapeza u presjeku. Širina dna hrpe je 2 m, visina 1.5 m, a dužina je prema količini materijala i praktičnosti iste (uobičajena dužina je 5 m). Neovisno o dužini, na svakih 1.5 m zabijamo odozgo kolac u sredinu hrpe, povremeno ćemo ga vaditi radi prozračivanja. Nagib stranica hrpe je 45-50 stupnjeva.

U prvom sloju na zemlju stavljamo najgrublji materijal; tanje šibe, kukuruzovinu, ostatke iz vrta koji su grubi i suhi, slamu, sijeno, lišće, vinovu lozu, piljevinu, koru drveta itd. Debljina sloja je 10 – 15 cm.

Drugi sloj je svježi stajski gnoj debljine 5 – 10 cm. Ukoliko je kokošji gnoj debljina sloja se smanjuje na 2 – 3 cm. Stajski gnoj mora biti poput mulja kruto-tekuć, stoga dodajemo vodu po potrebi. Preko njega može ići sloj svježeg zelenila. Po ovom sloju pospemo 2-3 šake vapna u prahu, malo drvenog pepela i kamenog brašna. Sve navlažimo vodom u koju možemo staviti neki od bioaktivatora.

Treći sloj čini 1-2 cm sitne sipke zemlje, po mogućnosti glinene.

Pomenuti slojevi ponavljaju se do navedene visine od 1.5 m, potom se prijeko cijele hrpe stavlja sloj zemlje 10-15 cm. Slojeve možemo opisati i sljedeći način; sloj ugljika, sloj dušika (s dodacima), sloj zemlje; dovršenu hrpu prekriti tresetom.

U cilju zaštite od prejakog sunca, isparavanja, kiše i ispiranja sadržaja; cijela hrpa se prekriva slamom, paprati, kartonom ili starim tepisima.

Ljeti se pored hrpe može posaditi bundeva ili neka druga širokolisna biljka. Zreo kompost se također štiti zbog isparavanja dušika. Tijekom ‘zrenja’ kompostne hrpe materijal mora biti stalno vlažan, vlažite ga ustajalom vodom. Kompostnu hrpu nakon 4 – 6 tjedana treba prebaciti i izmiješati.

U zadnjoj fazi prerade kompostne hrpe sudjeluju gujavice. Znamo da je kompost zreo kada ga gujavice napuste. Imaće tamnu boju humusa i miris šumske zemlje.

Jedan metar dužine kompostne hrpe (ovisno o sadržaju) odgovara cca jednoj toni humusa.

Djelatni učinak komposta u zemlji traje do 6 godina, učinci tekućih kompostnih čajeva do 6 mjeseci.

Dužina kompostne hrpe ne smije utjecati na primjerenu zračnost i vlažnost. RUJANI prirodno gospodarstvo

Kompostna hrpa prolazi kroz 3 stupnja transformacije do humusa:

• Hrpa se zagrijava; s rastom temperature započinje gljivična reakcija, fermentacija omogućava brzu razgradnju proteina.
• S padom temperature prestaje gljivična i započinje bakterijska aktivnost uz oslobađanje ugljika. Tijekom procesa aeracije otpuštaju se plinovi poput CO2, vode kao pare, metana i amonijaka. Zbog gubitka stanične tekućine volumen kompostne hrpe se smanjuje.
• Završnu izgradnju humusa dovršavaju gujavice; kada se povuku iz hrpe znamo da je kompost gotov, zreo.

FAZA RAZGRADNJE

Mješavina materijala uz dovoljno vlage i kisika predstavlja idealan medij za bakterije i kvasce koji su pioniri u procesu razgradnje organskog materijala. Svojim metabolizmom oni razgrađuju organske tvari pri čemu nastaje toplina koja se može uočiti mjerenjem. To povišenje temperature ne mogu preživjeti sjemenke korova i razni patogeni mikroorganizmi.

FAZA PRERADE

Nakon prvog razdoblja vrlo visokih temperatura javljaju se i prve gljivice. Tijekom tog razdoblja broj mikroorganizama jako brzo raste. Za njihov je razvoj potrebna voda i kisik i zato je važno prebacivati hrpu i provjeravati vlagu. Temperatura lagano opada približavajući se vrijednosti temperature okoline.

FAZA IZGRADNJE

Prvo se pojavljuju protozoe koje se hrane bakterijama i gljivicama, a nakon njih i prvi višestanični organizmi kao što su stonoge, gliste i drugi kukci koji usitnjavaju i miješaju materijal. U toj se fazi u početku oblikuje svježi kompost, a kasnije kompostne gliste oblikuju tzv. kompostne grudice koje čine osnovu za stvaranje zdravog komposta. Na kraju faze dobijemo svježi kompost spreman za prihranu.

Biomasa bogata dušikom, biomasa bogata ugljikom, zemlja; zrak, voda i BD pripravci; gljivice, bakterije i gujavice. U konačnici imamo humus.

Primjereni omjer između biomasa bogatih dušikom i ugljikom glavno je ‘gorivo’ fermentacije.

Proteini (dušik) – svježi životinjski gnoj, riblji otpad, svježe zelenilo (otkos travnjaka, zeleni korov, morske trave); posjeduju tendenciju truljenja sami po sebi.

Karboni (ugljik) – slama, sijeno, piljevina, kora drveta, suho otanko drvlje i lišće, suha kukuruzovina; nemaju tendenciju raspadanja sami po sebi.

MINERALI U KOMPOSTU

Kalcijev hidroksid; hidratizirano ili gašeno vapno, kao ribani tartufi po tjestenini, raspršuje se po bilo kojem svježem zelenom materijalu ili kuhinjskom otpadu (izbjegavajte direktni dodir vapna sa životinjskim gnojem). Gašenom vapnu daje se prednost pred poljoprivrednim zbog njegove vrlo aktivne prirode. Svrha korištenja vapna je isisavanje kisika izvan hrpe, uz zadržavanje životne sile unutar komposta.

Kameni fosfat ili Fosforit; ukoliko postoji nedostatak fosfora možete ga koristiti u hrpi. Bakterijsko djelovanje pomoći će u otapanju fosfora. Koristi ga se u omjeru od 100 kilograma na 20 kubika komposta. Provjerite razinu kadmija – koristite stjenoviti fosfat koji ima nizak kadmij – manje od 20 dijelova na milijun.

Kamena prašina (brašno) ukoliko je sklono daljnjoj razgradnji na fine čestice; može biti dodano glinenom sadržaju komposta radi blagotvornog učinka na zemlju s većim udjelom pijeska.

U Indiji se kompostne hrpe sastoje od 60% dušika (debljina sloja 15 cm) i 40% ugljika (10 cm).
U Australiji je udio životinjskog gnoja 25%; morske trave dodaju u omjeru od 25kg na 20 kubika komposta.

AUSTRALSKI PRIMJER GRADNJE KOMPOSTNE HRPE

• Prvo direktno na zemlju postaviti sijeno ili neki drugi prozračni sloj ugljika debljine 15 cm. ( C )
• Zatim po tome sipati mulj dobiven miješanjem životinjskog gnoja i vode, debljine 7 cm. Nakon toga dodati sloj svježeg zelenog materijala od 30 cm, lagano ga posuti hidratiziranim vapnom (ne udisati) poput glazurnog šećera po torti. ( N+ )
• Potom opet slIjedi sloj ugljika od sijena, slame, otpada usjeva debljine 15 cm. ( C )
• Nakon toga opet sloj mulja od 7 cm. Prati ga tanki sloj od bazaltne stijenske prašine, praha algi, rock fosfata, glinenog materijala po želji. ( N+ )
• Sloj ugljika od 15 cm. ( C )
• Sloj mulja od 7 cm kojeg prati 30 cm svježeg zelenila posutog gašenim vapnom. ( N+ )
• Sloj ugljika od 15 cm. ( C )
• Sloj mulja od 7 cm uz dodatak minerala i aditiva (tanki sloj od bazaltne stijenske prašine, praha algi, rock fosfata, glinenog materijala po želji). ( N+ )
  Ponavljajte slojeve do željene visine.

Prikaz zadnjeg koraka pri izgradnji biodinamičkog komposta.

KOMPOSTNI PRIPRAVCI

Sada dolaze na red kompostni pripravci. Bez njih nema biodinamičkog komposta. Sa zašiljenim kolcem odozgo prema dolje (od min. 30 cm – max. 1/2 visine) na kompostnoj hrpi napravite 5 rupa; kvadrat ili pravokutnik s jednom rupom u centru; uz malo mašte možda primjetite piramidu. Ove rupe jedna od druge udaljene su od min. 50 cm do 2.5 m max. Naprave se kuglice od 1/2 do 1 cm kubičnog; uvaljaju se u stari kompost ili plodnu zemlju te se gurnu kolcem na dno rupa, potom se rupe do vrha zapune plodnom zemljom ili plodnim kompostom. Za tekući pripravak od valerijane preporuča se voda tjelesne temperature, meka ili nekoliko sati odstajala, bunarska ili kišnica. Ide od 2 – 3 cm kubična pripravka valerijane (1 puna čajna žličica) na 5l vode, miješati ili mućkati oko 15 min. Potom tekućinu poprskati po površini cijele kompostne hrpe; pomoću kante i metlice, kante s ružom, palcem poluzatvorene boce ili leđne prskalice.

I to je to. Biodinamički kompost.